Učenici Gaudeamusa 21.2.2018. u sklopu terenske nastave otišli su u kino Urania pogledati film Victoria. Ističe se među mnogima zbog svoje unikatnosti – sjajna kamera „iz ruke“ daje dojam dokumentarnog filma, a cijeli film snimljen je u jednom kadru. To je jedan od najtežih načina za snimanje filma pogotovo za glumce koji moraju biti 100% točni ili se izvući na improvizaciju. Kamera ni u jednom trenutku ne napušta glavni lik Victoriju. Svi događaji pred nama se odvijaju iz njezinog očišta, a ona je na prvi pogled samo jedna obična djevojka u novom gradu. Ipak, pokazuje se kao kompleksna osoba s iskrivljenim i možda pomalo naivnim pogledom na svijet.
Victoriju, koju glumi Laia Costa, upoznajemo u noćnom klubu, pleše za vrijeme izlaska. Tijekom tog prizora odmah na početku filma jaka su, treptajuća svjetla koja dovode do nelagode ili uživljavanja u atmosferu. Intenzitet svjetala kod nekih ljudi mogao je izazvati napad, ali upozorenja za takve ljude nije bilo na početku filma. Ona je sama u noćnom izlasku u Berlinu. Na toj prvoj lokaciji na kojoj je pratimo vidimo kako pokušava započeti razgovor s barmenom i postajemo svjesni da se radi o djevojci koja traži društvo, traži pažnju. Nakon odlaska iz noćnog kluba susreće četvoricu mladića. Oni djeluju poput nje, kao sasvim obični ljudi koji su popili koju čašicu više, koji će joj pokazati (preuveličavajući, ukrašavajući) noćni svijet „pravog Berlina“, onog koji nije za turiste nego za „one koji ga poznaju u dušu“. To je upečatljiva rečenica koju je izgovorio Victoriji jedan od četvorice mladića Sonne. Način na koji se muška ekipa s njom ponaša i kako ju nagovara da odu na krov neke od berlinskih zgrada otkrit će još jednu stranu Victorijina karaktera. Victoria nije samo usamljena, nije da samo traži društvo. Ona žudi za novim iskustvima, mogućim opasnostima. Berlin je u tom trenutku bio savršena prilika da iskoči iz svog monotonog života.
Vrijeme koje je Victorija provela s muškim društvom, posebice sa Sonneom, promijenit će joj cijeli život. Prvi puta kada primjećujemo da gledamo jedan dugačak, neprekinuti kadar, put je od kluba do upoznavanja četvorke, sve do izlaska na krov. Kamera se trese jer tako nošena u ruci i ostavlja dojam dokumentarnog filma. Način na koji likovi razgovaraju važan je za daljnji razvoj radnje. Šaputanje, vikanje, sitne nepodopštine… Sve je to samo uvod u ono što slijedi. Kamera nam i dalje sve servira isključivo iz njene perspektive.
Na krovu saznajemo neke detalje o četvorci. Sonne, kojeg je glumio Frederick Lau, osoba je s kojim Victoria razvija najbolji odnos. Od sve četvorice on je najprizemljeniji, najrazumniji. Stiče se dojam da je jedino on želi upoznati. Boxer, kojeg je glumio Franz Rogowski, djeluje kao agresivac prekriven tetovažama i posjekotinama. Tijekom filma otkrivamo da postoje i dublji razlozi za takav dojam. Blinker, kojeg je glumio Burak Yigit, veseljko je u ekipi, podizač raspoloženja. Fuß, kojeg je glumio Max Mauff, sukladno imenu, djeluje kao „fušer“. Onaj u ekipi koji uvijek nešto zezne taman kad ne treba. Prijatelj koji je dobar za izlaske i platiti piće, ali na kojeg se nemoguće osloniti. Zanimljivo je što sva ta imena imaju značaj za radnju. Likovi se ne zovu tako slučajno. Sonne označava sunce, Boxer je onaj koji razbija, Fuß je nepouzdani, a Blinker, čije ime podsjeća na igru treptanja, nije ni za da, ali ni za ne, osoba koja se smrzne, zablokira u teškim trenutcima. Victorija, kao što svi znamo, označava pobjedu.
Kada se počne događati nagli preokret u radnji, što dovodi i do žanra trilera, možemo primijetiti kako skriveni karakteri koje obilježavaju njihova imena polako izlaze na površinu. Radnja se počinje zahuktavati kada se Victorija odluči vratiti u svoj kafić, Sonne ju otprati,a nevini noćni izlazak postaje žarištem neočekivanog zločina. Svih pet likova naći će se pred pitanjem što učiniti i svi će pritom imati uspone i padove. U trenutcima kad se napetost u filmu povećava, do izražaja dolazi i glazba koja fantastično naglašava psihičke preobrazbe likova. Posebno dvoje najvažnijih – Sonnea i Victorije.
Sonne prati Victoriju do kafića. Dok razgovaraju, ulijeće Bokser uspaničen nakon telefonskog poziva i tu sve kreće u nezamislivom pravcu… saznajemo da je Boxser bio u zatvoru, da je dužan novac kojeg nema i zato mu glava mafijaša naređuje da opljačka banku. Tu nastaje problem – za pljačku im treba trojica naoružanih plus vozač, a Fuß se napio do beskorisnosti. Victoria je pozvana da ga zamijeni. Ona to prihvaća, ali kako to obično bude kad amateri pljačkaju banku, cijela akcija se izvrće naopako.
Nakon što opljačkaju banku od sreće vraćaju se u klub s početka filma. Zaborave na Fußa kojeg su ostavili pijanog u autu za pljačku. Kad su izišli iz kluba, bilo je prekasno. Fußa su uhitili, a ostatak društva se razbježalo. Blinkera i Boxera policija ubija, a Sonne i Victorija su uspjeli pobjeći u hotel. U svoj toj žurbi i zbrci Sonne nije shvatio da je upucan. Kad su njih dvoje došli u hotel, bilo je prekasno. Sonne je umro na Victorijinim rukama i ostavio njoj novac od pljačke.
Victoria je nesvakidašnji film vrijedan vremena za pogledati. Vjerujem da je ovo film samo za prave ljubitelje filma koji imaju strpljenja i znaju cijeniti kvalitete i unikatnost ovog filma. Victoria je originalan i drugačiji projekt. Projekt koji je u prvom redu zanimljiv zbog načina na koji je snimljen, a onda zbog svega ostalog. No, Victoria je i film koji se intrigantno poigrava žanrovima i pokazuje kako bi budućnost filma mogla izgledati. Jedini problem koji uočavam je nerealnost filma. Nitko zdrave pameti ne bi pomislio upustiti se u pljačku banke i pomoći strancima koje zna 4 sata.
Itienne-Ana Njari, 2. r.